Čak i šire od administrativnih jedinica, postoji generalni problem sa atributivima – imenicama koje određuju tip druge imenice (u našem kontekstu, imena). Gde prestaje “ime” a gde počinje “opis”?

  • Da li je name=“Manastir Rakovac” ili samo “Rakovac”?

  • Da li se pravoslavno groblje u, na primer, Bajmoku, zove “Pravoslavno groblje Bajmok”, ili samo “Pravoslavno groblje”, ili “Bajmok”, ili se ne zove nikako?

U slučaju groblja, iz tagova (landuse=cemetery, denomination=Serbian orthodox) se vidi da je u pitanju pravoslavno groblje, a iz lokacije da je u Bajmoku. Koji tekst korisnik želi da vidi zavisi od konteksta (da li gleda mapu, ili je tražio “groblje”, ili je tražio “Bajmok”, ili…)

U tom smislu, dopada mi se korištenje name:prefix taga jer prebacuje deo problema na renderer. (Mi ipak pravimo samo bazu). S druge strane, ako rendereri ne podržavaju taj tag, džaba i nama što ga definišemo kad se nigde neće pojaviti. Ne bi bilo loše ograničiti se na npr. gradske opštine i slične administrativne jedinice za početak.

P. S. Nije mi se dopalo ni što je Aleksa Marinski nedavno preimenovao sve okruge u “upravni okrug”. Svi to zovu samo “okrug”, nismo dužni da bukvalno prenosimo nomenklaturu iz zakona.